Studija slučaja 3
Goran je učenik sa autizmom i intelektualnom ometenošću. On je minimalno verbalan. Takođe, osetljiv je na buku u okruženju i često prekriva uši. Goran prihvata rad u učionici, ali ne može dugo održati pažnju. On postaje uznemiren kada mora da napusti učionicu i uđe u salu za fizičko vaspitanje.
Tokom sastanka sa defektolozima iz RC i timom za inkluzivno obrazovanje, dogovoreno je da se aktivnosti u učionici podele na sekvence i da se svaka od njih prikaže uz odgovarajuću sliku. Neki članovi tima su izrazili zabrinutost da ova strategija neće biti od pomoći jer Goran nije dovoljno uporan da izvrši više od dva ili tri jednostavna zadatka.
Defektolog je predložio da se u raspored uključe slike koje predstavljaju neke motoričke aktivnosti i da Goran radi za nagradu koja ga očekuje na kraju časa, koja je takođe prikazana uz odgovarajuću sliku. Dogovoreno je da svaki nastavnik planira čas imajući na umu vizuelni raspored.
Neki članovi tima za inkluzivno obrazovanje su predložili da Goran koristi slušalice tokom časa i da mu se na vreme saopšti da će promeniti učionicu pre odlaska u salu za fizičko vaspitanje. Dalje su razgovarali da li bi bilo bolje koristiti odgovarajuću sliku ili referentni predmet za signaliziranje promene.
Koja je strategija podrške korišćena u ovom scenariju?
Dodatna aktivnost:
Koristeći dati scenario, formirajte grupe koje će se sastojati od “timova za inkluzivno obrazovanje” i “predstavnika iz RC”. Obavite konsultacije u jednoj grupi, a u drugoj sprovedite aktivnost coaching-a. Dizajnirajte aktivnost igranja uloga u kojoj će jedan član grupe biti defektolog iz RC, a ostali članovi će igrati uloge tima za inkluzivno obrazovanje.